Kutak za dušu
KRIŽ ŽIVOTA
Pouka :
Svako od nas nosi svoj križ.
On nije lagan, ali upravo skrojen po našoj mjeri.
Zato ne tražite lakši teret već prihvatite i nosite svoj križ, jer nikada ne znate kad vam može zatrebati upravo takav kakav je.
Što i kako ove korizme?
Prvo, to treba biti nešto za, neka pozitivna odluka a ne još jedna zabrana samom sebi kojom ću si dokazivati kako sam jak i karakteran (i koju ću vjerojatno prvom prilikom prekršiti).Drugo, ta me odluka treba nadilaziti, tako da me potiče na molitvu Gospodinu u kojoj ću moliti za snagu da ju izvršavam ali opet ne nerazumna i nedohvatljiva u toj mjeri da će mi se i Gospodin slatko nasmijati i ostaviti me u mojim djetinjarijama.
Konačno, ona mora biti oslobađajuća.
Divno je kada se događa na nekom području u kojem se osjećam zarobljen i skučen i u kojem vapijem Gospodinu da me oslobodi.
Korizma je vrijeme ispovijedi
Naravno se ne misli samo na sakramentalnu ispovijed već i na ono svakodnevno preispitivanje sebe pred Gospodinom, mogu li i želim li ići dalje s njime, želim li i ovu korizmu pokušati doći korak bliže njemu, otkriti nešto novo o sebi i o njemu, ponovo riskirati da se ništa neće dogoditi, da ću biti još jadniji i potišteniji i onda dopustiti da me iznenadi kako samo On to zna.
Mogu li se još jednom odazvati na Njegov poziv:
Reci sebi da
No reci sebi da onakvom kakav jesi. 
Samo onaj tko je sebi milosrdan
bit će takav i prema drugima.
Bog želi, da ga ljubiš kao samog sebe.
Budi dobar prema sebi i prihvati se.
Samo onaj koji sebe ljubi, ljubi i druge pokraj sebe.
Bog želi da ga ljubiš kao samog sebe.
Otkrij sebe i svoju vrijednost.
Samo onaj tko svoje darove cijeni,
cijeni i onoga pokraj sebe.
Bog želi da ga ljubiš kao samoga sebe
Oprosti sebi pogreške i krhotine,
samo onaj koji vlastite granice pozna,
oprostit će onome pokraj sebe.
Bog želi da ga ljubiš kao samoga sebe.
Bog te prihvaća i dobar je prema tebi,
a ti predaj dalje što on dobra učini
onima koji su pokraj tebe.
A onda će od ja i ti nastati jedan mi.
Reci sebi da
Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio,
a ljubavi ne bih imao ...
Što je ljubav?
u slatkoj nježnosti me pitaš
Koja svijetom vlada:
Je li iskra nebeske svjetlosti
Il je klica zemaljskoga sada.
Što je ljubav, kad njezini gosti
Plaču bolni s nezasitna glada:
Suze roneć bezbrojnih radosti
Suze roneć bezbrojnih jada.
Ljubav, dušo, na zemlji je tajna,
Božji pečat čovječjih povelja
Koga stoprv' naša smrt otvara.
Ljubav ovdje samo j' duga sjajna
Koju sunce, milost Stvoriteljeva
Katkad s kišom naših suza stvara.
Petar Preradović
Isus prođe između njih i ode!
On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju….. "Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Ne primijetiše njegova nestanka jer nisu bili spremni prihvatiti njegovu riječ spasenja. On se s njima ne sukobljuje.
Riječ jest najviše što im je mogao učiniti, dati, jer je riječ više od čuda.
Može se i nama dogoditi da Isus između nas prođe i ode, da ni nad nama ne učini nikakvo čudo i da nas ne zahvati njegova riječ.
Zato je sveti Augustin govorio: Bojim se Gospodina koji prolazi!
Od tada zvat će ga Nazarećaninom, ali od tog trena njegov grad više neće biti Nazaret nego Kafarnaum.
Nevjera zajednice u sinagogi, zajednice koja je uvjerena da je vjernička, Isusu je bila nesavladiva prepreka. Grupa koja je nošena nevjerom postaje nesavladivom preprekom Božjem djelovanju.
Koje ste vjere? - Katolik!
Danas čujemo kako je narod plakao (na žalost taj odlomak se ne čita) kad su čuli riječi zakona, Tore. Tko danas plače kad čuje riječi Biblije. Isus govori: Duh je Gospodnji na meni ... navijestiti godinu milosti Gospodnje.. Ma koga se to danas, među našim slušateljima, tiče? Mi bismo, kao katolici, trebali slušati Bibliju, čitati posebno evanđelja. Što mi danas slušamo i čitamo, koga slušamo: TV Dnevnik, koji tako manipulira s ljudima, medije svih vrsta: horoskopi, Sai Babe - uzeto kao sinonim - više nam vrijedi horoskop, nego Biblija... nekada sam slušao kao dijete: Jesi čuo što se pjeva u Crkvi: „Kopao je jamu i iskopao ju i pade u jamu koju je načinio..." ili „Jer zao čovjek ili za to živi da se popravi ili da se po njemu dobar čovjek vježba.." Danas čujem „televizija rekla ovo, rekla ono.." Ovaj političar rekao ovo, rekao ono..."
Osvrnut ću se na jedan današnji problem u društvu o kojemu bruje mediji, a zove se nasilje u školi ili među mladima. Danas su razne međunarodne institucije naredile kako će se odgajati djecu i teške kazne su propisane ako to prekršiš. Među ostalima i kažnjavanje djece, ograničavanje djece.. I svi se pozivaju na deklaraciju oi pravima djece. A mi katolici, gdje je Biblija? Ma tko gleda što piše Biblija. Posebno što piše knjiga Sirahova, poglavlje 30 o odgoju djece (ovdje je pročitati na propovijedi iz Biblije). I kad bismo mi više slušali Bibliju, a ne razne deklaracije, mnogo bi nam bolje bilo. Samo, mogli bi me pozvati na odgovornost da sam protiv države i državne politike...
A Biblija spada među najstarije knjige na svijetu. U njoj je sakupljeno tisućgodišnje iskustvo. A Biblija je, za nas, sveta knjiga, Bogom nadahnuta, u Bibliji je temelj kršćanstva. Koliki katolici to vjeruju, do toga drže i po Bibliji žive?
don Ivica Matulić
SVADBA U KANI GALILEJSKOJ
Isus je u Kani Galilejskoj učinio veliko znamenje na molbu svoje majke. Zaručnici su obilato nagrađeni »novim vinom«. Isus je učinio prvo znamenje i objavio svoju slavu te u njega povjerovaše njegovi učenici, piše u Evanđelju.
Marija, Isusova Majka, sudjeluje svojom molbom u toj prvoj objavi Isusove slave. Kao žena puna dobrote, Marija je pozorna i na najmanji detalj zapaža nedostatak vina te shvaća da je radost dovedena u pitanje i reče Isusu: »Vina nemaju.« Isusov odgovor, iako nam zvuči grub u biblijskom jeziku označuje samo izvjesnu odvojenost prema nečemu: » Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas! « Još nije došao moj čas - označava da još nije vrijeme da se Isus očituje u svojem mesijanskom poslanju ... Svadba je Isusovo prvo čudo i označava početak njegova javnog djelovanja .
No ipak Isus je tu …. Pokazuje nam pravi put koji nas vodi u to zajedništvo ljubavi, povjerenja, dobrote i zahvalnosti. Znajmo jednu stvar naš Bog nas voli i zato mu znajmo reći HVALA. Isus je učinio svoje prvo čudo. Oni su imali vjere…. Pitam Vas i sebe danas: Kolika je moja vjera? Koliko znam izreći hvala Bogu na svim dobročinstvima, na svim darovima a i na svim kušnjama? Isus je podnio i kušnju u pustinji, dao i svoj život za spas ljudskog čovječanstva. Zar da mu na te darove ne budemo zahvalni ??? Kolika je naša vjera ?????
Imamo li povjerenja u našega Stvoritelja da u svim životnim brigama i problemima, u svim dobrim stvarima On bdije nad nama, bdije nad svakim od nas…. I u trenucima osamljenosti, trenucima kad skrenemo s pravog puta, trenucima kada ulazimo u mračni tunel gdje ne vidimo izlaza … naš Bog je tu … Nudi nam svjetlo ljubavi …. Bog je tu i u meni i u tebi ….. Koliko je danas Isus ovdje prisutan među nama?
Potražimo zajedno Isusa, ojačajmo našu vjeru i naša bračna i obiteljska zajedništva.
Nije dosta samo krstiti se, nego se treba i roditi iz tog krštenja, kaže nam Isus.
Krštenje nas već čini djecom Božjom, krštenje već donosi spas, ali naša odluka za to krštenje, prihvaćanje riječi Isusa Krista i njegove osobe, odlučujuća je kako bismo izrasli iz utrobe krštenja i poput djeteta rasli, odgajali se i sazreli za vjeru u kojoj se mogu drugi rađati i od nas živjeti. To je ono što kršćanima tako očito manjka i to je ono zbog čega Crkva najviše trpi. Ona kao da stalno nosi u svojoj utrobi ljude koji su kršteni, a nisu se rodili iz tog krštenja. Poput majke koja nosi u utrobi dijete koje nikako da se rodi. Jednom treba izići iz svoga roda, doma, iz svoga zavičaja, jednom treba izići iz svoga djetinjeg gledanja Boga i ući u događanje vjere. Jednom treba samostalno Bogu reći odlučujući »da«. Tada počinje novi život, tada i ti bivaš ispunjen Duhom Svetim i tada ljudi zapažaju da si drugačiji, da si uspješniji, sretniji, i da si u duši i tijelu postao zdrav.Do takvog se puta dolazi razmišljanjem, ali još više molitvom. Ali, ne recitiranjem molitava, nego srcem koje traži Boga, koje s njime razgovara i koje ga čuje.
Dr. Tomislav Ivančić, "Oaza života"
TRI KRALJA - BOGOJAVLJANJE
Blagdan Bogojavljenja u nas je postao blagdanom "Triju kraljeva".Prihvatimo te povijesne i vjerničke pomake. Povežimo u svojoj svijesti oba sadržaja blagdana. Pismo ih ne zove kraljevima nekog "magima", po našem – mudracima. To su bili ljudi tražitelji, ljudi koji su umjeli gonetati – iz prirode, iz predane ljudske mudrosti.
Za mudra čovjeka sve je riječ. On o svemu razmišlja i istražuje istinu: o sebi, o svemiru, o čovječanstvu, o Bogu, o životu, ovomu i onomu – prekogrobnom, vječnom.
Ali nije važno samo tražiti. Divno je – naći. No ni to nije dosta. Nađenome treba pokloniti se. Razmislimo o toj divnoj – a tko dobro dvoznačnoj – hrvatskoj riječi.
Pokloniti se ne znači samo sagnuti se, nekako kao sagnuti šiju, nego baš – pokloniti se – to jest darovati se. Komu? Bogu. I – radi Boga ljudima.
Divno je znati da će mnogi, koji su se iskreno ljudima darivali, "u onaj dan" saznati da su to učinili samomu Bogu.
Bonaventura Duda
Sveta Bogorodica Marija
Nova godina nosi nas ususret novom životu, novim doživljajima, kušnjama, trpljenjima, bolima, ali i sigurnim izlascima iz svega bolnoga u uvijek zdravo, čestito i vječno. Poput dobrog prijatelja Nova godina dolazi ti šapnuti da ne dopustiš da ti dani prolaze prazni. Ona bi ti htjela reći kako ideš ususret vremenu koje neće nikad proći, a to je vječni život. Vrijeme nije neki usud, sudbina koja nas okiva ledenim hodom prema smrti, nego topla ruka koja nas želi voditi u život u kojemu nas čekaju prijatelji, za koji se ovdje neprestano spremamo i gdje ćemo doživjeti ispunjenje svega onoga čemu smo se ovdje uzalud nadali. Nova godina će ti šapnuti da je vrijeme u Božjoj ruci.Nije najbitnije jesi li bolestan ili zdrav, jesu li tvoje godine već pri kraju ili si još mlad, čeka li te mnogo poslova ih te bolest slomila pa nemaš nikakvih poslova. Nije važno kome pripadaš i što radiš, nego kamo ćeš ubuduće ići, što ćeš raditi i kome vjeruješ.
Ti znaš da ljude koji su dobri, koji vole čovjeka, koji druguju s Bogom, nitko ne može uništiti, da se oni krvniku koji ih ubija smiju u oči, svjesni da im on ne može ništa, jer je njihov život neuništiv. Ti znaš da ljudi koji čine dobro i koji su pravedni, koji se bore da naše društvo ne bude zatrovano otpacima europske civilizacije, jedini znaju zašto žive i da se oni jedini ne boje budućnosti.
Kad god nekome učiniš dobro, ti postaješ sretan, čitavo tvoje biće drhti od zadovoljstva, tvoja savjest je mirna, a tvoje biće doživljava slobodu.
Kad, naprotiv, mrziš nekoga, kad ogovaraš, tad osjećaš da si se zabio u neke zidove, da te okiva mrak i nezadovoljstvo, da ne možeš ni k ljudima ni k Bogu. Kad se želiš osvetiti ih nekoga prevariti, tada doživljavaš da nećeš uživati, da režeš granu na kojoj sjediš, da probijaš svoje vlastito srce. Svjestan si da se samo na pozitivnom, svijetlom, slobodnom može živjeti.
A to pravedno svjetlo jest jedno srce, to je samo jedna osoba, jedan Bog, Stvoritelj neba i zemlje. Ako uhvatiš njegovu ruku i dopustiš da te vodi, onda si siguran da ćeš prepoznati svaki cvijet, bit će ti drage pahuljice snijega, neće te srditi sklizavica i magle, djeca će ti biti radost, tvoje stare godine neće predstavljati bol, nego sreću, iskustvo i mudrost.
Nova nas godina poučava da gledamo vedro u budućnost, da nikada ne vjerujemo negativnostima, izgubljenostima, zarobljeništvima, ratovima i nepravdama. Gledati nam je u Božje ruke, odakle nam uvijek dolazi pomoć. Jer samo je jedan Stvoritelj neba i zemlje, i samo taj jedan ima vlast nad svim našim neprijateljima.
Odluči danas da ćeš u svakom danu imati bar pet minuta vremena razgovarati s Bogom.
Zakorači hrabro u novu godinu. Ne dopusti da tebe vrijeme gazi, nego ispunjaj vrijeme svojim darovima, te ga oslobađaj od ropstva i straha, a sebe ispunjaj slobodom i budućnošću.
Odluči danas oprostiti svima koji su ti neprijatelji, u srcu zamoli sve one koje si povrijedio da ti oproste, zagledaj se u Božje lice i zaželi da ti Bog sve oprosti i da budete prijatelji.
Te odluke su dovoljne da ti nova godina bude sasvim sigurno uspješna, sretna i blagoslovljena.
To će biti snaga koja će sve ispunjati uspjehom, zdravljem, mirom. Važno je načiniti prvi korak, sljedeći će biti lakši.
Važno je vidjeti što hoćeš od svoga života i danas odlučiti ići tim smjerom.
Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života"
Ovdje me više nema
klikni ovdje
obavijesti o:
web prijava sakramenata
riječ župnika
župa kastav
- Povijest i gradnja
- Osnutak župe/dekanata
- Svećenici Kastva u povijesti
- Crtice iz kronike župe
- Župe koje pripadaju dekanatu
- Razne djelatnosti u Kasvu
- Telefonski brojevi župa i samostana u Riječkoj nadbiskupiji