DA LI SU SVI USTAŠE I SVI PRIPADNICI HRVATSKE VOJSKE IZ 2. SVJETSKOG RATA
DOISTA BILI ZLOČINCI A SVI PARTIZANI I ANTIFAŠISTI NEVINI

Kada god se govori o 2. svjetskom ratu i o Hrvatskoj, najveća je oštrica uvijek usmjerena protiv ustaša. Samo su oni klali, samo su oni ubijali, samo su oni krvnici itd. Činjenica da su po križnim putevima nakon rata partizani smjesta odvajali i streljali ustaše a pokojeg su pripadnika domobranskih postrojbi i poštedjeli. Sve je to činjeno po izravnom naređenju nečijeg «voljenog» druga Tita. Treba otvoreno reći da niti su svi ustaše bili krvnici a bome niti svi partizani i antifašisti nevini. Pogotovo ne nakon što na svijetlo dana napokon izlaze njihovi zločini koji po svireposti, trajanju, okolnostima i osvetničkoj mržnji daleko nadmašuju sve ustaške učinjene u ratu, u ratnim okolnostima.

Znam da će poneko možda reći: pa pustimo sada to. E ne, kada god dođe na red da mi Hrvati progovorimo o zločinima nekih partizana i antifašista, onda se kaže: pustimo sada to. Desetci tisuća nevinih i bez suda pogubljenih Hrvata nemaju niti svoga groba pa onda da barem imaju one koji će se njih sjećati i koji će imenovati njihove krvnike – titove partizane. Za sada su Slovenci imelovali samo jednoga – Mitiju Ribičića.

Posebno pak poglavlje uvijek predstavlja tvrdnja kako su Hrvati i njihovi ustaše progonili i uništavali Srbe i Židove. Nas Hrvate nitko ni taknuo nije! Pogotovo ne za vrijeme srpske diktature! Tisuće i tisuće zločina vršene su nad Hrvatima prije 2. svjetskog rata ali se to prešućuje.

Antu Pavelića i ustaše nisu stvorili Hrvati nego velikosrpska politika progona, ubijanja i zatiranja svega što je hrvatsko, daleko prije spomenutog rata.

Sve ovo me potaklo da ovdje navedem imena Židova koji su bili generali u hrvatskoj vojsci te da tako nastavimi pravim argumentima skidati sa hrvatskog naroda naljepnicu genocidnosti.

Poznato je naime da je u hrvatskoj vojsci bio 131 general. Od svih njih najviši vojni počasni naslov «VITEZ» nosilo je 16 generala. Gledajući pak po vjeroispovijesti onda stvar izgleda ovako:

ŽIDOVA je među hrvatskim generalima bilo preko 21% - točnije: njih 28! Evo njihovih imena po abecednom redu:
1. Alabanda inž. Hinko; 2. Aleman vitez Ladislav; 3. Angeli Edgar; 4. Balley Emanuel; 5. Čuš Oton; 6. Fritz Julijo; 7. Gamberger Josip; 8. Halla pl. Ferdinand; 9. Heilbich Dragutin; 10. Isser Đuro; 11. Kirchbaum Oskar; 12. Kraus-Tudić Rudolf; 13. Kubin Rikard; 14. Metzger vitez Josip; 15. Miesler Milan; 16. Frauensperger pl. dr. Milan; 17. Resch Julio; 18. Rubler Dragutin; 19. Sach Julio; 20. Simović Julio; 21. Steinfel vitez Nikola; 22. Šarnbek Ivan; 23. Šnur vitez Ivo; 24. Scholtz (Šolc) Josip; 25. Tartaglija Kvintijan; 26. Wanner Rudolf; 27. Zgaga vitez Mirko i 28. Zorn Božidar.

Možda su oni u hrvatskoj i ustaškoj vojsci gulili grumpir za vojsku pa su zato i neki od njih dobili počasni naziv «VITEZ» - njih ravno 30%. Ovu primjedbu izričem stoga što je poznato da gotovo niti jedan četnik kojeg je hrvatska vojska zarobila u Domovinskom ratu nije bio u borbi ili pucao na Hrvate nego su ili bili na bolovanju ili su gulili krumpir!

Uz gore navedeno spomenuo bih da je među generalima bilo i 10 generala Hrvata pravoslavne vjere: 1. Desović pl. Milan; 2. Dragičević Đuro; 3. Dragojlov vitez Fedor; 4. Iskrić Jovan; 5. Grujić Đuro; 6. Lukić Mihajlo; 7. Milić Lavoslav; 8. Palčić Dušan; 9. Stimaković Zvonimir i 10. Uzelac Milan.

Što sada reći na sve to? Da ipak svi ustaše nisu bili zločinci premda ih je većina bila poubijana bez suda i bez milosrđa i to nakon rata.

Otvoreno i odgovorno ću reći: da nije bilo ustaša i domobrana, četničke bi bande poubijale sve Hrvate na Kordunu, Lici, Dalmaciji, Slavoniji, mnogim drugim dijelovima Hrvatske te Bosni i Hercegovini. Tisuće i tisuće partizana i mnogobrojni "antifašisti" nisu ništa drugo nego spretno preobučeni četnici koji su iza 1945. nastavili masovnim istrebljivanjem Hrvata kako razoružane vojske tako i civila ali ovaj puta uz svesrdu pomoć komunista. Ispada jako smiješno slušati da su se "anifašisti" i partizani borili za istu onu Hrvatsku koja je ostvarena u Domovinskom ratu: zahvaljujući upravo njima bilo smo srpsko i četničko roblje sve do 1990. godine. Tzv. "oslobođenje" nije ništa drugo nego samo slobodno i bez ikakovog suda ubijanje Hrvata nakon završetka 2. svjetskog rata. Zar to jasno ne govore tisuće i tisuće masovnih grobnica koje tek sada izlaze na svijetlo dana? Komu to i danas nije jasno onda je on potpuno slijep te misaono i humano osakaćena osoba.

Jasenovac je dobro došao falsifikatorima povijesti jer su bili svijesni da će - prije ili kasnije - doći na svijetlo dana njihovi monstruozni zločini pa da se onda rekne: eto, to je za Jasenovac. Nitko pak od njih ne govori o Jasenovcu nakon rata koji je trajao nekoliko godina i u kojem su poubijani desetci tisuća hrvatskih vojnika i civila. Drugovi, progovorite napokon o Jasenovcu nakon Jasenovca!

Gore navedene podatke temeljim na knjizi Vjenceslava Topalovića, SREDNJA BOSNA – ne zaboravimo HRVATSKE ŽRTVE 1941.-50./1991.-95., Zagreb, 2001., str. 67 i dalje.