Crtice iz kronike župe

Vrlo je korisno kada neka ustanova ili pojedinac opišu i zabilježe dogođaje čiji su bili sudionici i svjedoci. Za našu kastavsku župu također je vođena kronika događaja. Mnoge su knjige i zabilješke iz ranijih radoblja zagubljene, možda i ukradene te u raznim povijesnim događanjima teško oštećene ili pak potpuno uništene.

Župa Kastav posjeduje nekoliko knjiga (bilježnica) kronike i to uglavnom iz novijeg doba. Upravo iz te riznice ovdje ćete moći ponešto i pročitati.

Zabilješke koje ćemo za početak ove nove stranice ovdje donositi odnose se na razdoblje iz prvog dijela prošlog stoljeća. Prvi koji je tu knjigu kronike počeo pisati bio je župnik DRAGAN RADOŠEVIĆ (vidi: SVEĆENICI KASTVA), a započeo dana 1. 11. 1924. Isu je nastavio preč. gosp. ADOLF HVALA (vidi: SVEĆENICI KASTVA) 1926. Nakon njega bilježi sve IVAN ŽIGANTO (vidi: SVEĆENICI KASTVA) 1931.-1941, JULIJE LAZIĆ 1941.-1955., oci Slezijanci 1955.-1958., oci Isusovci 1958.-1970., preč. gosp. ANTUN BRNAD 1970.-1979.Nakon mog dolaska u Kastav 1979. kroniku sam nastavio ja, a dokle ću - to dragi Bog zna! Pripomenut ću da sam na ovu stranicu odlučio iznositi opise najinteresantnijih događanja, a sam čin pisanja na WEB-STRANICU započeo sam u prosincu 2003.

Kako bi ova stranica bila što korisnija, mi ćemo se oslanjati i na druge izvore a ne samo na zapise iz kronike. Na taj ćemo način upotpuniti samu kroniku župe a isto tako iz povijesnog zaborava izvući na svijetlo dana mnoge zanimljivosti vezane uz našu župu. Počnimo u ime Božje!

Na temelju sigurnih dokumenata, župa Kastav se spominje prvi puta 1473. godine. Crkva u današnjem obliku sagrađena je 1709., a toranj odvojen od crkve građen 1724. Ima tri lađe i ispod malu kriptu - kapelicu - koja je služila kao kapelica za groblje iz 1611. U njoj su sačuvana tri groba sa natpisima. U glavnoj pak crkvi nalazi se u sredini grob jednog od kastavskih kapetana zajedno sa suprugom, ispred svetišta je kamena ploča ispod koje je mali predprostor za tri što veće što manje grobnice gdje su pokapani uglavnom prijašnji svećenici i župnici - zadnji 1789. Crkva ima pet krasnih oltara od kojih je najveće i naljepši glavni oltar iz 1694. sa oltarnom slikom sv. Jelene Križarice i sv. Marije kojoj je bila posvećena srušena crkva ili kako se ovdje zove "crekvina". To i jest razlog poradi kojega se Majka Božja nalazi na oltarnoj slici u centru kao glavna - a ne sv. Jelena kojoj je crkva posvećena. Takav je slučaj rijedak na svijetu!

Nakon što je u 18. stoljeću zabranjeno pokapanje oko obnovljene i proširene župne crkve sv. Jelene Križarice u Kastvu, groblje je preseljeno na današnje mjesto uz nekadašnju manju kapelicu sv. Lucije. Prvi dio tog groblja zvan staro groblje "A" potpuno se popunio 1849. godine , te je 1851. otvoren novi dio groblja zvan dio "C". Kada se i taj dio popunio otvoren je novi. Osim toga godine 1886. javila se potreba za obnovom i proširenjem stare kapelice sv. Lucije, što je doprinijelo da je ta kapelica obnove i proširenja postala najveća i najljepša od svih mnogobrojnih kapelica koje postoje na podrčju župe. Od tada pa sve do dana današnjega kastavsko se groblje trajno širilo a zadnje takovo proširenje se upravo događa dok ovo pišem (2003.)

Na početku 1. svjetskog rata godine 1914. skinuta su sa crkvenog tornja sva brončana zvona (tri) u ratne svrhe: zvona su pretapana i od bronce su se izlijevale topovske cijevi i neki dijelovi raznih tipova municije (bronca za zvona se dobiva miješanjem bakra i kositra: 78% bakra + 22% kositra kod temperature od oko 1.000c). Tako je naša crkva bila bez zvona gotovo 9 godina. Tek 1922. naručena su tri zvona: veliko 1.200 kn, srednje 800 kg i malo 500 kg. No, poradi nemogućnosti nabavke bronce, zvona su lijevana od željeza. Dogotovljena su i postavljena na toranj 1923. godine za vrijeme župnika i dekana Kastva, preč. gosp. JOSIPA MANDIĆA (vidi: SVEĆENICI KASTVA).

Godine 1914. 06. 06. zapao je snijeg na Snežniku u na Učki te je nastala takova zima da se "nije moglo iz kuće", a isto se je ponovilo i 22. 09. 1914., piše za kroniku tadašnji mežnjar Kastva, gosp. Josip Dukić.

Nakon što je propala Austrougarska 31. 10. 1918., te nakon što su Talijani okupirali Kastav 17. 11. 1918, dana 27. 03. 1919., a poradi domoljubne hrvatske svijesti, biva uhvaćen svećenik mons. Ivan Dukić i odveden u tamnicu u Trst. Da bi sve bilo u potpunosti jasno, Talijani hapse također i preč. gosp. župnika JOSIPA MANDIĆA te ga dana 27. 04. 1919. interniraju i odvode na robiju u Sardiniju od kuda se vraća 31. 05. 1921. Dakle, prvi antifašisti su bili svećenici!!! To bi razni Fumići trebali znati pa svećenike nebi zvali "klerofašisti".

Na blagdan sv. Ćirila i Metoda, slavenskih apostola, dana 05. 07. 1925. (bila je nedjelja) svečano je PROSLAVLJENA 1.000-TA GODIŠNJICA HRVATSKOG KRALJEVSTVA. Svečanu sv. Misu i prigodnu propovijed imao je u Kastvu tadašnji župnik, preč. gosp. DRAGAN RADOŠEVIĆ (vidi: SVEĆENICI KASTVA).

Dana 24. 10. 1925. svečano je dočekan u Kastvu preuzvišeni gosp. Ordinarij Senjsko-modruški, dr. Josip Marušić koji je ujedno bio i Apostolski administrator Kastva. Kastav je naime bio pod posebnom upravom sv. Stolice, tzv. Apostolska administatura. Slijedeći dan, tj. 25. 10. 1925. biskup je podijelio sakramenat sv. potvrde (krizme) u crkvi sv. Jelne u Kastvu i tom se prigodom krizmalo 548 osoba. Istoga je dana župi sv. Jelene u Kastvu poklonio GLAGOLJSKI MISAL iz 1893. godine, uvezen u zlatorez i okovan u srebro. Još uvijek se čuva kao velika dragocijenost naše župe. Dana 26. 10. 1925. biskup je posjetio sve škole, kapelice i podružne crkve, a 29. 10. 1929. dijelio sakramenat sv. Potvrde u kapeli sv. Križa na Srdočima. Tu je pristupilo 138 kandidata. Istoga dana podijelio je sv. Potvrdu i u kapeli Srca Isusova na Zametu gdje je Sakramenat primio 191 kandidat.

Dana 26. 12. 1931. - na blagdan Sv. Stjepana prvomučenika - proslavio je svoj 84. rođendan i dijamantnu sv. Misu (60 godina svećeništva) uvaženi i veoma zaslužni sin ovoga kraja, preč. gosp. VJEKOSLAV SPINČIĆ. Kroničar je zapisao da je slavljenik bio "čil i duševno i tjlesno" te da je "snažnim glasom pjevao staroslavnesku sv. Misu...", uz sudjelovanje velkog mnoštva vjernika i svih okolnih svećenika, dok je "veoma uspjelo slovo u crkvi držao župnik iz Šestina, dr. Ivan Dukić", domaći sin Kastva.

Dana 22. 06. 1936. umire u Kastvu gđa. ERNESTA JELUŠIĆ, rođ. Mohović, druga supruga glavara kastavske općine, gospodina KAŽIMIRA JELUŠIĆA (+26. 09. 1918) i nakon smrti ostavlja oporučno župnoj crkvi sv. Jelene svotu od 3.000.- Din i vrijednu sliku SVIH SVETIH - zavjetni dar kastavskog kapetana Benedikta Sabbatinija (+10. 05. 1634.). Ta je slika potpuno restaurirana 1987. godine i nalazi se u desnoj lađi crkve.

Ja koji ovo pišem i uređujem stranicu, FRANJO JURČEVIĆ, došao sam za župnika u Kastav sa Kantride iz Rijeke u listopadu 1979. Župu sam službeno preuzeo u nedjelju nakon SVIH SVETIH i DUŠNOG DANA, tj. 04. studenog 1979. U crkvi je bilo 18-20 osoba a predstavio me dotadašnji župnik, preč. gosp. Antun Brnad.

Do kraja ove, 1979. godine, imao sam tri pogreba: prvi je bio Ivan Brnčić (+03. 11. 1979.), drugi Dragutin Deprato (26. 11. 1979), a treći MILICA SVILIGOJ (+07. 12. 1979). U kronici je zapisano: Milica je poginula kao pješak idući od Kastva prema Matuljima. Bila je veoma obljubljena kod Kastavaca jer je kao medicinska sestra u kastavskoj ambulanti svima rado i ljubazno pomagala. Pogreb je bio veoma velik - gotovo cijeli Kastav i mnogi iz okolice.

Osim Kastva, odmah sam dobio na upravu i župu Brgud te nastavio predavati filozofiju na VBŠ u Rijeci. Budući sam već tada imao auto, ništa nije bilo teško ili nemoguće. Kastavci su promatrali, vjerojatno i razgovarali o "novajliji" ili "prišliću", a njihovom čuđenju nije bilo kraja kada su me vidjeli u radničkom odijelu gdje sam već osmi dan po dolasku započeo potpuno sam radove na sanaciji kapelice sv. Sebastijana u Kastvu.

Dana 07. 11. 1979., odmah po preuzimanju župe, došao sam se pozdraviti i javiti u Mjesnu zajednicu gdje me je lijepo i ljubazno primio gosp. A. Lučić (+2001.) u svojstvu tajnika mjesne zajednice. Među ostalim mi je rekao: "Gospodine, ruše Vam se kapelice" našto sam mu odgovorio: "Moram Vas ispraviti: ne ruše mi se nego NAM se ruše. No, ne budite previše zabrinuti jer već sutra (08. 11. 1979) započinju radovi na sanaciji prve, tj. sv. Sebastijana. Tako je i bilo.

Slijedećih dana gotovo svakodnevno - kada mi je to dozvoljavala profesorska i župska služba - oblačio sam radno odijelo i radio oko spomenute kapelice. Tako mi se dogodilo drugi tjedan da mi je prišao jedan fini gospodin i rekao: "Gospodine, pa što se mučite: sam ništa nećete učiniti". Odgovorio sam: "Jedan koji radi može učiniti više nego deset tisuća koji stoje i ništa ne rade".

Dana 14. 11. 1979. sam prišao poslovođi koji je vodio radove na postavljanju centralnog kanala kanalizacije u Kastvu te ga upozorio da su oni miniranjem prouzročili pukotine na predvorju kapelice, pa ako se ne žele sporiti, neka mi onda pikamerom - što je tada bio veliki problem dobiti - iskopaju na gornjoj, sjevernoj, strani kapelice po cijeloj dužini kanal kako bih mogao napraviti zračnu izolaciju i spriječiti da voda više ne ide u kapelicu. Pristao je drage volje i njegovi su radnici to veoma zdušno napravili.

U ljeti 1980. pripremili smo sve što je trebalo te postavili na kapelicu armirani krov završivši ga sa kanalicama radi starinjskog izgleda. Ugradili smo betonsko željezo (mreže) i potrošili oko 13m2 gotovog betona. Od 06 sati do 20sati radilo je dobrovoljno 24-o ljudi od kojih je samo jedan bio rođeni pravi Kastavac - gospodin FRANE DUKIĆ, Antičin (+09. 10. 1983.). Mnogi su prolazili i samo krišom pogledavali što se to dela. Glavni voditelj radova je bio g. Paško Duhanaj iz Jurčića br. 26A (+24. 07. 1977.)

Crtice iz kronike župe

Ovdje me više nema
klikni ovdje

obavijesti o:

web prijava sakramenata

Kutak za dušu

riječ župnika

župa kastav