Ne samo Hrvatsku nego i ostatak svijeta treba ozbiljno zabrinuti bosanski «triumvirat»  koji je ovih dana boravio u Zagrebu. Tužno je i žalosno da su se dojučerašnji ljuti neprijatelji veoma brzo složili ali nažalost povezani lošim namjerama, prijetnjama i okupacionim željama prema Hrvatskoj.

Od sve trojice,posebno bih nadobudnom Komšiću  poručio: kada već imaš toliko hrabrosti u sred Zagreba  ucjenjivati Hrvatsku poradi nekih malih otočića, prijetiti se Hrvatskoj međunarodnom arbitražom ako na svom vlastitom teritoriju želi graditi most,  zašto onda ne tražiš od Republike srpske da Bosni vrati ogroman teritorij BiH dobiven od međunarodne zajednice kao dar Srbima za neviđene zločine koje su upravo oni učinili nad Hrvatima i Bošnjacima – a neizravno također i nad Srbima koji su ispali također kao žrtve tih suludosti?!

I još nešto:  što kada Hrvatska zatraži  natrag i sam  Neum koji Vam je darovan iz čiste samilosti 21. srpnja  1718., po tzv. Požarevačkom miru između Osmanlija s jedne, te Austrije i Venecije s druge strane?

Očito da svi naši susjedi sa kojima  do besvijesti «imamo dobrosusjedske odnose», nakon pokojnog F. Tuđmana misle da je Hrvatska napokon za rasprodaju pa svatko želi što više ugrabiti. Slovenci su već skoro došli do Otranta, Komšići kroje pravdu na Pelješcu, Srbi hoće ponovno Viroviticu i Karlobag... Znači, Hrvatska bi bila samo ono što se vidi sa tornjeva (obnovljenih!) zagrebačke katedrale i to po mogućnosti u magli.

Vide neki da Hrvatska nije u stanju na kraj izići sa jednim izazivačem Jorasom, sa najjačom slovenskom sveticom (!) svetom Gerom, da nije u stanju nositi se sa ucjenjivačkom politikom EU, da u sred Zagreba ugošćujemo izazivački bosanski «triumvirat» umjesto da ih smjesta vrati natrag u «bosanski lonac» dok se ne opamete i otrijezne od miješanja u unutarnje stvari suverene Hrvatske;  mnogi vide da pokorno puzamo pred ministrima vanjskih poslova deset država okupljenih 02. 0žujka o.g. u Zagrebu a koji pod plaštem «Procesa suradnje u jugoistočnoj Evropi», tzv. SEECP, vješto i naslino stvaraju nove balkanske unije,  itd., pa misle da doista mogu raditi što god hoće i komadati Hrvatsku kako god hoće.

Izgleda da nekima iz BiH uvijek smetaju mostovi: bilo srušeni, bilo cijeli bilo pak oni koje se grade u drugim državama – u ovom slučaju u Hrvatskoj. Žalosno je da u toj «igri bez granica» za neke nove granice iz bosanskog lonca sudjeluje i nadobudni Komšić i od ostale dvojice iz «triumvirata» najžešće prijeti Hrvatskoj. Pa zar i Ti, «sine Brute?!»

Pa dosta Vam je most visine dva metra za prolaz malih barki  jer koji će to ogromni brodovi uopće moći  dolaziti u Vaš plićak?!

Dana 07. ožujka 2007., Franjo Jurčević, župnik